Legenda jugoslovenskog zlatnog doba šaha

aleksandar

aleksandarIzvor: Twitter

U Beogradu je juče preminuo šahovski velemajstor Aleksandar Matanović koji je prva asocijacija zlatnog doba jugoslovenskog i srpskog šaha od 1950. do 1980. godine kada je Jugoslavija bila druga velika sila u šahu nakon SSSR-a.

Nakon ranih uspjeha u šahu i titule omladinskog prvaka Jugoslavije 1948. godine, Aleksandar Matanović u seniorsku reprezentaciju ušao je već 1950. u nezaboravnom radio-meču Jugoslavija – SAD, a 1955. je postao velemajstor.

Od 1954. do 1978. bio je stalni član olimpijskog tima, a nakon toga je 1980. godine bio selektor ekipe koja je tada poslednji put osvojila medalju.

U zlatnom dobu šaha okitio se sa pet srebrnih i četiri bronzane olimpijske ekipne medalje, kao i sa pet pojedinačnih za rezultate na svojoj tabli: jednom zlatnom, tri srebrne i jednom bronzanom. Na pet evropskih šampionata, osvojio je četiri srebrne i jednu bronzanu ekipnu medalju.

Iako je takmičarske ambicije sa 36 godina podredio revolucionarnom projektu univerzalnog šahovskog jezika i izdavačke kompanije „Šahovski informator”, čiji je bio osnivač, urednik i direktor, zadržao je visok nivo igre i u narednoj deceniji, dodajući tituli prvaka Jugoslavije iz 1962. godine, još dvije.

Priznanje Svjetske šahovske federacije dobio je izborom za potpredsjednika FIDE u periodu od 1990. do 1994. godine. Od maja 2022. Aleksandar Matanović je bio najstariji šahovski velemajstor na svijetu.

Author: Ethan Edwards